Muzej savremene umjetnosti<br />Republike Srpske

Muzej savremene umjetnosti
Republike Srpske

 

“Oni koji jedu krompir” naziv je nesvakidašnjeg umjetničkog projekta umjetnika Radoša Antonijevića realizovanog na travnjaku ispred Muzeja savremene umjetnosti Republike Srpske.

Umjetnička intervencija „Oni koji jedu krompir” sastavni je dio izložbe “Na svome mjestu stajati” Radoša Antonijevića koja će biti otvorena u Muzeju savremene umjetnosti Republike Srpske 6. jula 2017. godine. KROMPIR (lat. Solanum tuberosum) jeste višegodišnja zeljasta biljka, porijeklom iz Latinske Amerike. U Evropu su ga donijeli španski moreplovci sredinom 16. vijeka, a sada raste na svim geografskim dužinama i četvrta je namirnica po rasprostranjenosti u svetu. Krompir će, po svemu sudeći, u budućnosti biti glavni energetski izvor i u ishrani kosmonauta jer naučnici pokušavaju da razviju sistem uzgajanja biljaka u svemirskim stanicama i time omoguće duže zadržavanje ljudi u kosmosu.

“Ljudi koji jedu krompir” naziv je slike koju je Vinsent van Gog naslikao 1885. godine ina kojoj su prikazani holandski seljaci kako u skučenoj sobi i u atmosferi prigušenog svjetla večeraju svoj skromni obrok. Pominjanje krompira u naslovu slike dopunjuje scenu i ovaj tamni prostor kao da premješta pod zemlju, gdje je krompiru i mjesto. Prostorija u kojoj se dešava scena više je neki mračni trap u kojem jazavci samo imitiraju ljude i čini se da je slikaru bilo potrebno da siđe do duboke tame podzemlja da bi se kasnije u svojim najpoznatijim slikama lakše vinuo ka suncu.

“Oni koji jedu krompir”, umjetnički projekat Radoša Antonijevića, sastavni je dio izložbe “Na svome mjestu stajati”. U projektu se koristi krompir kao biljka i svi njeni simbolički i materijalni potencijali, a želi se ukazati na fantastičnu manifestaciju života i mudrosti u prirodi, kojom smo svakodnevno okruženi, ali je nismo uvijek svjesni. Krompir je porijeklom iz Perua i svjedočanstvo je stalnih prirodnih i vještačkih migracija, koje svakodnevno mijenjaju sliku svijeta. Svi ga smatraju dijelom sopstvene kulture bez obzira na religiju ili naciju, štaviše – socijalni status postaje sve čvršća odrednica, pa stalno osiromašivanje sve više povećava grupu ljudi koja bi mogla sebe nazivati “onima koji jedu krompir”. Tokom trajanja projekta umjetnik će pokušati da uzgoji krompire u obliku portreta Vinsenta van Goga (poznatog ali veoma siromašnog umjetnika), a zatim da ih očuva u originalnom ili nekom skulptorskom materijalu. Uzgajanje biljke u umjetničke svrhe postavlja pitanje privremenosti, pa tako ovaj kompleksni rad, koji je istovremeno instalacija, skulptura, umjetnička akcija i događaj u javnom prostoru, navodi na razmišljanje i traženje odgovora na pitanje gdje se nalazi suština umjetničkog rada. Da li je suština u sjemenu – ideji, cvijetu – ljepoti, plodovima – tijelu, okruženju – kontekstu, ili u odnosu ovih pozicija – relacijama, ili možda samo u igri kao manifestaciji želje za životom koja nadilazi sve ove forme. U svakom slučaju, svi plodovi uzgojeni tokom ovog projekta biće pojedeni od strane umjetnika, kustosa i publike. Neka se zatvori krug.

Vajar Radoš Antonijević (1969, Srbija) preispituje medij skulpture i njegove granice, stvarajući umjetnička djela koja problematizuju pitanja funkcije, materijalnosti i percepcije. Ova formalna istraživanja uvijek su upletena u teme koje dodiruju neuralgične tačke života, baveći se aspektima istorije, politike, kulture i društva.